U talijanskom folkloru Befana je starica koja djeci diljem Italije dostavlja darove na Bogojavljenje (noć 5. siječnja) na sličan način kao Sveti Nikola ili Djed Božićnjak.
Uvriježeno je mišljenje da njezino ime potječe od blagdana Bogojavljenja (talijanski: Festa dell’Epifania). Neki sugeriraju da Befana potječe od sabinske / rimske božice zvane Strenia. [4]
U popularnom folkloru, Befana uoči blagdana Bogojavljenja posjećuje svu djecu Italije kako bi čarape napunili slatkišima i poklonima ako su dobri te grumenom ugljena ili tamnim slatkišima ako su loši. U mnogim siromašnijim dijelovima Italije, a posebno na ruralnoj Siciliji, umjesto ugljena stavlja se šiba u čarapu. Budući da je dobra domaćica, mnogi kažu da će Befana pomesti kuću pod prije nego što ode. Nekima je pometanje simbolički značilo uklanjanje problema iz protekle godine. Djetetova obitelj Befani obično ostavlja malu čašu vina i tanjur s nekoliko zalogaja hrane najčešće regionalne ili lokalne.
Obično je prikazuju kako jaše metlu kroz zrak noseći crni šal i prekrivena čađom jer kroz dimnjak ulazi u dječje kuće. Često se smiješi i nosi vrećicu ispunjenu bombonima ili poklonima.
Kršćanska je legenda govorila da su Befani pristupili biblijski čarobnjaci, poznati i kao Tri mudraca (ili tri kralja) nekoliko dana prije rođenja Malog Isusa. Tražili su upute gdje je Sin Božji, jer su vidjeli njegovu zvijezdu na nebu, ali ona nije znala. Pružila im je sklonište na noć, jer su je smatrali najboljom domaćicom u selu, s najugodnijim domom. Magi su je pozvali da im se pridruži na putovanju kako bi pronašli dijete Isus, ali ona je odbila izjavivši da je prezauzeta svojim kućanskim poslovima. Kasnije se Befana promijenila i pokušala je potražiti tri kralja i Isusa. Te noći ih nije uspjela pronaći, pa do danas Befana traži malu bebu. Ona ostavlja dobroj djeci igračke i slatkiše (“karamelu”) ili voće, dok loša djeca dobivaju ugljen (“karbon”), luk ili češnjak.
Druga kršćanska legenda poprima nešto tamniji ton jer je prema njoj Befana bila obična žena s djetetom koje je jako voljela. Međutim, njezino je dijete umrlo, a posljedica tuge ju je izluđivala. Kad je čula vijest o Isusovom rođenju, krenula je k njemu u zabludu da je on njezin sin. Na kraju je upoznala Isusa i darivala ga darovima kako bi ga usrećila. Dojenče Isus bilo je oduševljeno i zauzvrat je dao Befani dar; bila bi majka svakog djeteta u Italiji.
Popularna tradicija kaže da će, ako netko vidi Befanu, dobiti udarac njenom metlom, jer ona ne želi da ju se vidi. Ovaj aspekt tradicije može biti namijenjen držanju djece u njihovim krevetima.
Još jedna uobičajena kršćanska legenda o Befani započinje u vrijeme rođenja djeteta Isusa. U ovom kazivanju Befana je dane provodila čisteći i brišući. Jednog dana magi su joj došli na vrata u potrazi za djetetom Isusom. Međutim, Befana ih je odbila jer je bila previše zauzeta čišćenjem. Osjećajući se krivom, na kraju odluči sama pronaći Isusa slijedeći jarko svjetlo na nebu za koje vjeruje da usmjerava put. Sa sobom donosi torbu napunjenu pečenim proizvodima i darovima za Isusa te metlu za pomoć novoj majci u čišćenju. Nažalost, unatoč svim njezinim naporima, ona ga nikada ne pronalazi. Prema ovom kazivanju, Befana i nakon svih ovih stoljeća još uvijek traži novorođenog mesiju. Uoči Bogojavljenja, Befana dolazi u svaku kuću u kojoj postoji dijete i ostavlja poklon. Iako je bila neuspješna u potrazi, i dalje ostavlja darove dobroj maloj djeci, jer se Krist može naći u svakom djetetu.
